Bašta zahtjeva vrijeme, posvećenost i trud, ali ako imate malo dobre volje i ljubavi prema biljkama, rad u bašti vam neće teško pasti. Naprotiv, čim vidite prve rezultate svog rada zadovoljstvo će biti višestruko. Pored toga što rad sa biljkama i na svježem vazduhu pozitivno utiče na zdravlje, plodovi koje uberete u vašoj bašti biće organski gajeni, zdravstveno bezbjedni, svježi i uvijek pri ruci za pripremu zdravih obroka.
Autorka: Danijela Despotović, dipl. inženjer agronomije
Ovaj serijal počinjemo pričom o paradajzu, mnogima omiljenom ljetnjem povrću. Iako smo govorili o uzgoju paradajza na terasi, uzgajanje paradajza u bašti se znatno razlikuje. Veća je površina, više je sadnica, ali i više posla oko korova, navodnjavanja, đubrenja, uklanjanja zaperaka, a posebno zaštite od bolesti i štetocina.
Pradajz je toploljubljiva kultura i odgovaraće mu visoke temperature i dugi sunčani dani. U našim klimatskim uslovima, umjereno-kontinentalnim ili mediteranskim, optimalno vrijeme za sadnju paradajza je kraj aprila, početak maja. Treba izbjegavati ranu sadnju jer nas mogu iznenaditi kasni proljećni mrazevi i nanijeti značajna oštećenja plodovitom povrću koje ne trpi niske temperature. Takva biljka je u startu oslabljena i trebaće joj više vremena da se oporavi od preživjelog stresa i počne da plodonosi.
Prilikom sadnje paradajza treba povesti računa o razmaku na koji sadimo biljke, kako jedna drugoj ne bi bile konkurencija kada je u pitanju voda, hrana i svjetlost. U zavisnosti od sorte i vrste uzgoja, razmak između biljaka u redu varira do 60cm.
Kvalitetan rasad ima već nekoliko razvijenih pravih listova i saksija mu postaje tijesna, potrošene su zalihe hranljivih materiha i korijen ima tendenciju da se širi. Takva sadnica je spremna za presađivanje. Paradajz sadimo malo dublje, i preko kotiledonih listića. Prilikom sadnje preporučujemo upotrebu peletiranog đubriva. Paradajz voli plodno i rastresito zemljište bogato hranljivim materijama. Ima velike potrebe kako za vodom, tako i za hranom, naročito u fazi cvjetanja i plodonošenja kada će mu biti neophodni fosfor i kalijum.
Jedan od najboljih susjeda paradajzu jeste bosiljak, pa preporučujemo da ga posadite neposredno uz paradajz kako bi poboljšao ukus paradajza i povećao rodnost.
Ako ste mislili da je dovoljno da presadite sadnice paradajza u zemlju, redovno zalivate i čekate da plodovi budu zreli za berbu, varate se! Paradajz zahtjeva malo više pažnje. Prihranjivanje, okopavanje i malčovanje, zaštita od bolesti i štetočina, vezivanje paradajza i kidanje zaperaka…Sve su to poželjne radnje ukoliko želite da cijelo ljeto uživate u plodovima ukusnog i zdravog paradajza iz vaše bašte.
Paradajz je biljka za čiji uzgoj je neophodna potpora, u protivnom bi se rasprotranjivao po zemlji prilikom čega bi jako brzo bio zaražen nekim gljivičnim oboljenjem kao što je plamenjača, na koju je naročito osjetljiv. Plodovi bi trulili i ne bi bili za konzumaciju.
Kako bi sprječili taj scenario, nekoliko dana nakon presađivanja, kada se biljka ukorijeni i dostigne visinu od 30-40cm poželjno je da joj obezbjedite dovoljno visoku i čvstu podršku. Kada birate potporu za paradajz, imajte u vidu da je njegova stabljika veoma čvrsta i jaka, a plodovi teški i veliki, tako da oslonac za ovu biljku treba biti čvrst i stabilan. Obično su to pritke, kolčevi od drveta ili od nekog drugog materijala, visine oko 1,5m.
Preporučuje se na svakih 20cm porasta biljke u visinu po jedna vezica, kako bi biljka mogla da se održi pod teretom plodova. Obratite pažnju prilikom izbora i primjene vezica da ne dođe do oštećenja same stabljike.
Šta su to zaperci i zašto ih skidamo?
Zaperci su začeci novih grana koji se javljaju u “pazuhu” lista. Morfologija biljke paradajza je takva da ukoliko ne bi primjenjivali ove mjere njege, rastao bi kao niski žbun, sa velikim brojem izdanka i plodova koji su jako sitni i nerazvijeni.
Zapereke uklanjamo kako bi obezbjedili biljci pravilan rast i razvoj i mogućnost sazrjevanja krupnih i zdravih plodova.
Zaperke je najbolje skidati kada se tek pojave, dok su još uvek mali i nisu osnovnoj grani iscrpjeli mnogo hrane i vitalnosti. Imajte na umu da zaperci vrlo brzo i konstantno rastu. Ukoliko se ne uklanjaju, od stabljike paradajza naprave žbun sa mnogo malih grana, od kojih svaka ima svoje plodove. Ali ti plodovi su veoma sitni i često neupotrebljivi, jer biljka ne može da kvalitetno hrani toliko mnogo izdanaka.
Zaperke možete skidati ručno ili koristi makaze, pri čemu treba voditi računa da se alat sa kojim radimo održava čist kako se ne bi prenijela određena bolest ili virus, sa jedne biljke na drugu.
U organskoj proizvodnji je preventivno djelovanje ključ uspjeha, pa preporučujemo da vaše mlade biljke zaštitite i ojačate uz primjenu nekog folijarnog đubriva, ili ojačivača na bazi korisnih mikroorganizama koji će spriječiti pojavu gljivičnih oboljenja. Tretman je najbolje obaviti nakon skidanja zaperaka i donjih listova.
Donje listove kod paradajza skidamo kako bi smanjili mogućnost razvoja bolesti jer će donji listovi u kontaktu sa vlažnom zemljom biti najviše podložni plamenjači.
La Organica je u saradnji sa Evropskom unijom u Crnoj Gori snimila seriju kratkih video formi u kojima ćemo vas uputiti kako da po principima organske proizvodnje uzgajate povrće u vašoj bašti, a epizodu o uzgoju paradajza možete pronaći ovdje: