Važnost inkluzivnosti i solidarnosti u borbi protiv homofobije, transfobije i bifobije
Kako je to bili LGBTIQ osoba u Crnoj Gori? Šta radi Evropska unija kako bi podržala i poboljšala LGBTIQ prava u Crnoj Gori? Na koji način je najbolje edukovati ljude o važnosti poštovanja različitih seksualnih orijentacija i rodno-identitetskih izraza? Ovo su samo neke od tema panel diskusije „Važnost inkluzivnosti i solidarnosti u borbi protiv homofobije, transfobije i bifobije“ održane u Evropskoj kući.
Govoreći o problemima sa kojima se susreću LGBTIQ osobe u Crnoj Gori panelisti su dali osvrt na važnost edukacije, medijske podrške LGBTIQ aktivistima i nevladinom sektoru. „Još uvijek nisu ostvarene slobode koje svaki čovjek priželjkuje za sebe ali možemo reći da se situacija poboljšala. Ipak, možemo malo slobodnije i otvorenije da pričamo.“ poručio je Miloš Knežević iz Queer Mne na pitanje kako je to biti gej u Crnoj Gori.
„Evropska unija je i dalje jedan od najvećih donatora LGBTIQ civilnom sektoru u svijetu ali i u Crnoj Gori. EU pruža snažnu podršku svim braniocima LGBTIQ prava kroz Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava. Posljednjih decenija podržali smo brojne projekte i aktivnosti koje potiču iz zajednice i zajedno smo prošli dugačak put od poricanja, da LGBTIQ zajednica uopšte postoji, do usvajanja Zakona o životnom partnerstvu istopolnih osoba iz 2020. godine.“ kazao je Rikardo Seri, zamjenik šefice Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori osvrćući se na aktivnosti koje je sprovela Evropska unija u cilju poboljšanja statusa LGBTIQ osoba u Crnoj Gori.
Kako je kazao, bio je to dug proces koji je spojio državne i lokalne vlasti sa civilnim društvom. Proces koji EU sa ponosom podržava od samog početka a podržavaće i dalje. Iako su neki propisi prilagođeni (u vezi obaveznog zdravstvenog osiguranja, socijalne i dječije zaštite i poreza na lični dohodak, dodavši odredbu koja priznaje istopolno partnerstvo), progres koji se tiče LGBTIQ zakonodavstva izuzetno je spor.
„Evropska unija u saradnji sa Ministarstvom manjinskih i ljudskih prava radila je na pripremi antidiskriminacijskog zakona. Ovaj zakon je u završnim fazama pripreme“, kazao je Seri, dodajući da pored toga Unija u saradnji sa Ministarstvom priprema i nacrt Zakona o pravnom priznavanju rodnog identiteta.
Gdje god se nalazili, u kući ili u školi, važno je da u mladim ljudima probudimo svijest o toleranciji i poštovanju različitosti, bilo da se radi o poštovanju nacionalnih, vjerskih ili drugih manjina, seksualne različitosti i različitosti vezane za rodni identitet, kazao je LGBTIQ aktivista i Mladi evropski ambasador Vojin Ćetković. Miloš Knežević smatra da sa edukacijom o LGBTIQ osobama i pravima treba početi od osnovne škole.
„Mi smo imali tu sreću da je prije nekoliko godina u formalni obraznovni sistem uključen program Građanskog obrazovanja. On je kao ideja bio izuzetno kvalitetan. Imao je i on svojih mana. Prvenstveno te manjkavosti tiču se profesora koji ga predaju i obuka koje su oni prošli“, dodao je Knežević.
Između ostalog on zaključuje, „kada se osvrnemo, ranije nismo imali ništa, a onda smo dobili jedan takav program koji je kroz svoj kurikulum učio i toleranciji i razumijevanju i poštovanju, ljudskim i građanskim pravima uopšte. Manjkavost je bila u samim profesorima koji su nedovoljno bili edukovani da rade i otvoreno razgovaraju sa mladim ljudima“.
Nakon panela prisutni su imali priliku da pogledaju i film „Dating Amber“. Ova filmska priča smještena je u Irskoj 1995. godine. Glavni likovi su Edi i Amber, tinejdžeri koji se upuštaju u lažnu vezu kako bi prikrili svoju homoseksualnost od okoline koja ne prihvata takvu vrstu seksualne orijentacije. Kroz njihovo zajedničko putovanje oni otkrivaju svoj identitet, prijateljstvo i hrabrost da budu svoji. Film istražuje teme seksualne orijentacije, prihvatanja i odrastanja s humorom, toplinom i emocionalnom dubinom.
Panel diskusijom je u Evropskoj kući obilježen Međunarodni dan protiv homofobije, transfobije i bifobije. Ovaj dan obilježava se svake godine kao prekretnica u borbi za jednakost i dostojanstvo od 1990. godine kada je Svjetska zdravstvena organizacija priznala da homoseksualnost ne pripada i nije jedan od mentalnih poremećaja.
