Razgovor sa Marijom Marković (Marun)
”Uvijek su me hipnotisali predmeti od stakla, sve što je nedodirljivo i sakriveno, a terarijumi su kao pejzaži pod staklenim zvonom”
Čudesna sudbina Ameli Pulen koja voli jednostavan zivot, uživa u malim stvarima i pokušava da usreći ljude oko sebe, može da se uporedi sa životom Marije Marković koju mnogi znaju kao Maruna.
Ili bar Marija može da se uporedi sa Ameli po svom šarmu koji je krasi i želji da usreći biljke koje je okružuju.
Marija je jedinstvena i kreativna. Svoju ljubav prema biljkama njeguje još od djetinjstva.
”Kao dijete sam sa prozora babine sobe posmatrala krov stare zgrade pored naše, crijep je bio crveno more a mahovine su bile ostrva”, prisjeća se Marija i dodaje: ”sad sve moje opsesije iz djetinjstva imaju smisla, čak i manično sakupljanje kamenja, jer svaki nađe svoje mjesto u mojim baštama”.
Marija Marković je grafička dizajnerka koja je ljubav prema biljkama pretvorila u pravo zanimanje i bavi se izradom terarijuma.
”Možda je najlakše reći da sam ”rukatna”, umijem da napravim gotovo sve što zamislim”, objašnjava ona u razgovoru za Evropsku kuću.
Ponekad bi voljela da ima moć smanjivanja, da uđe u terarijume kad joj treba mir.
Dugo je željela da postane arheološkinja. Ubrzo je, kako kaže, shvatila da je jedino umjetnost dovoljno prikladna njenoj ”čulnosti”.
”Tokom studija grafičkog dizajna su se probudile zaboravljene ljubavi iz djetinjstva – ilustracija i stop motion animacija. Ispunila sam sebi i te želje, i napravila par kratkih animiranih filmova”, prisjeća se Marija.
Biljke gaji oduvijek, ili se bar tako čini. Kako kaže, bilo je teško odoljeti uz babu i majku koje tepaju ljubičicama.
”Nisam ih posmatrala kao sredstvo izražaja dok u jednom filmu nisam vidjela neobičan terarijum u obliku staklene bašte, tada sam počela da istražujem, htjela sam ga za sebe! Dugo je trajalo upoznavanje sa delikatnim ekosistemima, i svakog dana uočim ili saznam nešto novo”, objašnjava ona.
Kako Marija naglašava nigdje nije pustila korijenje jer je sve bilo proba.
”Taj pristup mi je donio samo dobro, dala sam sebi slobodu i vrijeme da biram i da se igram, i iz toga se rodilo mnogo lijepih djela na koje sam ponosna”, dodaje ona.
Okružena je divnim, toplim ljudima i to je motiviše.
Od svih izazova koje donosi ovaj neobičan hobi ili posao, u Crnoj Gori je, kako ističe, nabavka materijala najveći problem.
”Moje prve biljke, staklenke, čak i alati bili su suveniri sa putovanja”, dodaje Marija.
Djevojkama i ženama poručuje da planiraju svoje korake, ali usput, jer je tako zabavnije.
