Sabiha Gokčen rođena je 1913. u Bursi, u Turskoj, gdje su njeni roditelji otišli zbog balkanskih ratova. Inače bi se rodila u bjelopoljskom selu Lozna gdje i danas žive Ćorovići od kojih je. Roditelji umiru, a Sabiha ostaje siroče.
Zabilježeno je da je, tokom posjete oca moderne nacije Turske Kemala Ataturka Bursi, pred njega istupila dvanaestogodišnja djevojčica i zatražila da joj dâ šansu da uči u internatu. Niko nije znao da će to uraditi, nikog nije pitala! Kemalu se dopao karakter djevojčice i, kako svoje djece nije imao, ubrzo ju je usvojio, zajedno sa još sedmoro siročadi.
Ataturk je pridavao veliki značaj vazduhoplovstvu. I edukaciji žena. Emancipaciji cijelog društva. Turska je jedna od prvih zemalja na svijetu gdje su žene imale puna politička prava! Donio je zakon o prezimenu 1934, po kom svi građani moraju da uzmu porodično prezime. Sabihi je dao prezime Gokčen, „nebeska”. Poveo ju je na aeromiting, koji je promovisao novoosnovanu Tursku vazduhoplovnu avijaciju. Vidio je ushićenje i žar u očima. Zamolio je direktora škole da je upiše kao prvu studentkinju, jer ženama dotad to nije bilo dozvoljeno.
Imala je 23 kad je postala pilotkinja. Istorijski let Balkanom napravila je 1938. god. Po izvještaju novina onog vremena bila je u posjeti Grčkoj, Bugarskoj, Rumuniji i Jugoslaviji. Iznenadivši naše zvaničnike i pilote čistim crnogorskim jezikom kojem su je u djetinjstvu naučili.
Imala je 8000 sati naleta! I svoje mjesto u Ginisovoj knjizi rekorda! Izabrana je među 20 najvećih pilota u istoriji vazduhoplovstva! Autorka je knjige „Život na Ataturkovom putu” i dobitnica više odlikovanja.
Za nebo vezana ostala je zauvijek, imenovanjem aerodroma u Istanbulu „Sabiha Gokčen”.