Da nije bilo predaka ne bi bilo ni potomaka. Ali šta kad porodično naslijeđe predaka predstavlja zločin nezamisliv potomcima? Odgovor na to pitanje Rajner Hes, unuk Rudolfa Hesa, zloglasnog komandanta koncentracionog logora Aušvic i dalje traži. Na tribini “Razvoj kulture sjećanja”, održanoj u EU Info Centru, Hes unuk govorio je o zlodjelima djeda Hesa.
“Teško je objasniti kakav je osjećaj biti unuk nekoga takvog, sa druge strane dobar je osjećaj boriti se protiv fašizma koji trenutno raste širom Evrope“, kazao je Hes, koji putuje širom svijeta i govori o zlodjelima koje je njegov djed počinio, a naročito to radi u školama u rodnoj Njemačkoj.
Upravo tokom tih predavanja je shvatio da je razlog zbog kojeg je fašizam posljednjih godina ponovo ojačao, nedovoljno edukacije. Rješenje je, kaže, u otvorenom razgovoru i međusobnom razumijevanju.
“Problem u mojoj porodici je bio što fašizam nije skrivan već glorifikovan. Moji roditelji su glorifikovali ono što je moj djed uradio, govorili su da je bio dobar vojnik, dobar otac… To na kraju ne funkcioniše. To nije funkcionisalo kod mene“, ističe Hes, koji je sa 15 godina napustio porodicu i od tada nema kontakt sa njima.
Kaže da je njegova tetka izvršila samoubistvo 1989. godine i sve do svoje smrti je vjerovala da su Jevreji zaslužili pogrom. Ironijom sudbine sahranjena je na jevrejskom groblju u Vašingtonu.
“To je zaista grozno. Pokušavao sam tri godine da je sklonim odatle, ali Jevreji kažu da svako može biti sahranjen na njihovom groblju. Idem tamo, posjećujem je i nekada radim glupe stvari. Posljednji put sam označio njen grob kako bi znali da tu leži nacista“, otkrio je Hes.
U okviru tribine govorili su i Aleksandar Reljić, reditelj i autor filma “Unuk”, iz Srbije, Daliborka Uljarević izvršna direktorica Centra za Građansko Obrazovanje, ali i Simone Boersma, članica Upravnog odbora fondacije „Footsteps“ iz Holandije.
“Netolerancija raste, ne samo kada su religije u pitanju već i seksualna orijentacija i mislim da su to, za nas kao fondaciju, bitne tačke na kojima treba raditi“, kazala je Boersma, koja sa Hesom promoviše njegovu knjigu “Naslijeđe komandanta”.
Saradnju sa Hesom ostvario je i Reljić koji je snimio dokumentarni film o ovom Njemcu, pod nazivom “Unuk” iako insistira da se koristi originalna riječ “Enkel”.
“Ta riječ najbolje govori o onome šta je Rajner, jer šta god on u životu radio i čime se god bavio, on će uvijek biti biti isključivo unuk. Film je zapravo o Rajneru i njegovom odnosu sa sada već preminulom, Evom Mozes koja je preživjela Aušvic a koja je njega simbolično usvojila kao svog unuka. Oni su imali zajednički cilj, a to je bila borba protiv nacizma, antisemitizma…“, pojasnio je režiser.
Izvršna direktorka Centra za Građansko Obrazovanje Daliborka Uljarević iskoristila je priliku da ukaže na probleme sa negiranjem zločina u Crnoj Gori i regionu.
“Nama su puna usta antifašizma. Prošla godina je bila godina kada se najviše o tome pričalo… Bilo bi divno da je to zaista tako, ako imamo antifašizam i istovremeno mjesta stradanja antifašista koja se pretvaraju u kazino i luksuzne hotele“, istakla je ona aludirajući na pretvaranje logora Mamula u ekskluzivni rezort.
Zbog svega rečenog, suočavanje sa prošlošću se nikad ne završava, zajednički je zaključak okupljenih na tribini koja je izazvala živu diskusiju učesnika i gostiju tribine.