Razgovor sa matematičarkom Nevenom Mijajlović
Nevena Mijajlović je vanredna profesorka na PMF-u u Podgorici.
Nevena voli da putuje, istražuje, čita, kao i da provodi vrijeme sa porodicom.
Voljela bi da ima moć da izliječi bilo koje biće na svijetu od bilo koje bolesti i to samo jednim dodirom. Jer otkloniti bol onoga ko pati je možda i najljepši osjećaj na svijetu.
Svoje prve STEM korake napravila je još u osnovnoj školi.
‘’Tokom studija koje završavam sa najvećom ocjenom dobijam ogromno samopouzdanje, i počinjem da sve češće i sve dublje zalazim u matematičke vode. Veliki podstrek u tom pravcu bile su nagrade i priznanja koje sam dobijala tokom studiranja’’, prisjeća se ova talentovana matematičarka.
Njena najveća podrška je porodica.
‘’Posebno bih istakla ulogu moje majke tokom odrastanja i školovanja ali i kasnije kada mi je bila od velike pomoći u uskladjivanju mojih profesionalnih i porodičnih obaveza’’, dodaje Nevena.
Kada govorimo o preprekama, ona smatra da je u mladosti sama sebi bila najveća.
‘’Ali uporan rad i talenat su uspjeli da moju skeptičnost pretvore u moć, da moju sumnju pretvore u vjeru, da moju slabost pretvore u odvažnost, da moj rad pretvore u uspjeh’’, naglasila je Nevena.
Najviše je ponosna na doktorsku disertaciju, koju je odbranila uz dva, tada, mala dječaka Filipa i Aleksu koji su ipak njeno najveće postignuće.
‘’STEM oblasti konstantno pred nas postavljaju razne izazove a njihovim rješavanjem mi se razvijamo i postajemo bolji i za sebe i za naše okruženje. Razvijamo kreativnost, oslobadjamo misli do neslućenih visina stvarajući iznova nove izume koji otvaraju nove vidike’’, istakla je Nevena.
Djevojčicama koje privlači matematika je poručila da vjeruju u ono što rade, ali prije svega da vjeruju u sebe.
‘’Budite svoje, odvažne i drugačije sa vjerom da je znanje i rad vaša najveća moć. Ključ uspjeha je težnja za saznanjima, učenjem, istraživanjem i pomjeranjem sopstvenih granica do dostizanja zadatih ciljeva’’, zaključila je Nevena.
Iz djetinjstva joj nedostaje bezbrižnost, razdraganost, dječije igre i iskreni osmjesi, iskra u oku zbog malih školskih uspjeha i svakodnevna doza sreće zbog sitnica.
U tome što je odrasla, najviše voli svoju samostalnost, moć odlučivanja i sposobnost stajanja iza svojih odluka.
Voli i to što se dugogodišnji trud i želja jedne male djevojčice učinila stvarnom i opipljivom, što se bavim poslom koji voli najviše na svijetu, što svoje znanje prenosi na mladje generacije i što ima sinove na koje je ponosna.
