Teško je povjerovati koliko se i koliko dramatično promjenio svijet od kako smo se posljednji put sreli. Za tren oka, virus koji je počeo sa druge strane svijeta postao je smrtonosna pandemija sa tragičnim posljedicama i ovdje u Evropi.
U otkucaju srca, promijenio se i naš životni stil. Naše ulice su se ispraznile. Naša vrata su se zatvorila. I prešli smo iz uobičajenog posla u borbu naših života. U tom vremenu vidjeli smo krhkost života ogoljenu pred našim očima. A tragediju smo vidjeli u obimu nezamislivom još prije samo nekoliko nedjelja u srcu Evrope. Moje srce kuca za sve žrtve i njihove najmilije. A sve naše misli i najbolje želje su za one koji se trenutno bore za život ili su bolesni kod kuće. Ali kad nas je virus snažno udario, ljudi Evrope uzvratili su jednako snažno.
Ali ono što je u ovoj borbi jedinstveno jeste to što svako od nas ima svoju ulogu. Svako od nas može pomoći da se dug vrati. Držanjem udaljenosti možemo usporiti širenje virusa. Brojke su u posljednjih nekoliko dana pokazale da možemo smanjiti trend – ali samo ako svi uradimo svoj dio.
Zbog toga sam uvjerena da, iako možda sjedimo jedni od drugih dalje nego inače, moramo sarađivati prisnije nego ikad prije. Moramo paziti jedni na druge, moramo vući jedni druge kroz ovo. Jer ako postoji jedna stvar koja je zaraznija od ovog virusa, to je ljubav i saosjećanje. Pred licem nevolje, građani Evrope pokazuju koliko to može biti snažno.
Ovo je primjer koji Evropska unija mora slijediti. Čineći svako svoje malo, možemo zaista puno pomoći jedni drugima. A naša uloga evropskih institucija, kreatora politike i lidera je da pokažemo to isto poverenje, isto jedinstvo i isto liderstvo.
Kriza bez granica ne može se riješiti postavljanjem barijera između nas. A ipak, ovo je upravo prvi refleks koji su imale mnoge evropske zemlje. Ovo jednostavno nema smisla. Zato što ne postoji nijedna država članica koja može zadovoljiti svoje potrebe kada je u pitanju vitalni medicinski materijal i oprema. Nijedna.
Slobodno kretanje roba i usluga je, dakle, naše najjače, i iskreno, naše jedino oružje koja osigurava da zalihe mogu ići tamo gdje su nam najpotrebnije. Nema smisla to da su neke zemlje jednostrano odlučile da zaustave izvoz drugima na unutrašnjem tržištu. I zato je Komisija intervenisala kada su brojne zemlje blokirale izvoz zaštitne opreme u Italiju. Zbog toga smo izdali smjernice za granične mjere da zaštitimo zdravlja i očuvamo dostupnost roba i osnovnih usluga.
Čitav niz mjera koje smo preduzeli odražava neviđenu situaciju u kojoj se svi nalazimo. Ali kao što sam već rekala, građani Evrope gledaju šta će se dalje dešavati. I naravno da žele da učinimo sve što je moguće da spasimo što više života.
Ali oni takođe razmišljaju o danu kasnije. Razmišljaju o tome na koji posao će se morati vratiti, šta će se dogoditi sa njihovim poslom i njihovim poslodavcima. Šta će se dogoditi sa njihovom štednjom i hipotekom? Brinuće se o roditeljima, susjedu, lokalnoj zajednici. Oni će znati da su njihove vlade morale donositi teške odluke kako bi spasile život – da.
Ali oni će se takođe sjećati ko je bio tu za njih – a ko nije. I sjetiće se onih koji su delovali – i onih koji nisu. I zapamtiće odluke koje danas donosimo – ili one koje nećemo donijeti. Poenta je da će uskoro, za koji dan biti to kasnije. Naš posao je osigurati da tog dana – i za sve ono što slijedi – Evropska unija bude tu za one kojima je to potrebno. Ono što sada radimo zaista je važno.
I zato smo pokrenuli Inicijativu za investiranje u odgovoru na Coronavirus kako bismo pomogli usmjeravanju 37 milijardi eura za ublažavanje uticaja krize, kako bismo spasili živote, radna mjesta i preduzeća.
Zbog toga smo usvojili najfleksibilnija ikad, privremena pravila o državnoj pomoći kako bi se državama članicama omogućilo da udahnu život njihovim preduzećima. Prvi slučajevi su odobreni u rekordnom roku, u roku od nekoliko sati.
I zato smo prvi put u našoj istoriji aktivirali opštu klauzulu o izlasku u Paktu za stabilnost i rast. To znači da države članice mogu da koriste svu vatrenu moć koju imaju za podršku onima na poslu ili onima bez posla, da podrže mala i velika preduzeća i da podrže ljude u ovim teškim vremenima. To je Evropa koje se ljudi moraju sjećati dan kasnije.
Evropa koja radi najvećom brzinom kada osjeća da je cio svijet pritisnuo pauzu. Evropa koja postoji za svoje građane i države članice kada im je najviše potrebna. Evropa koja ima empatiju i saosjećanje stavlja iznad svega. Evropa koja je u trenucima potrebe otporna i nesebična. To je Evropa koju želim.
Posljednjih dana mnogi od vas citiraju Jean Monneta o Evropi kovanoj u krizama. To i danas važi. Ali, imam jedan citat drugog osnivača, za koji mislim da govori o tom gde smo. Konrad Adenauer je jednom rekao da je “istorija zbir stvari koja su mogla da se izbegnu”. Dragi prijatelji, istorija nas posmatra. Učinimo zajedno pravu stvar – jednim velikim srcem, a ne sa 27 malih.