Biti pisac u Crnoj Gori isto je kao bilo gdje drugo, što se samog pisanja tiče. Što se tiče ishoda on je skučen djelovanjem, odnosno onim što književnost na ovim prostorima može da dosegne, priča dobitnik nagrade za književnost Evropske unije Stefan Bošković.
“To je paradoks koji ne znam kako da analiziram jer mislim da danas ljudi čitaju više nego ikad. Sad je već mit da će knjiga da izumre. Pitanje je samo znaju li ljudi šta čitaju a ne koliko čitaju. Problem su kriterijumi jer ljudi često ne znaju da odvoje dobru književnost od one koja to nije.“ kaže Bošković.
Po profesiji dramaturg Stefan, piše i poeziju i prozu i scenarija i dramske tekstove i svaki njegov književni izraz je rezličit. U prozu je kaže, ušao da bi imao mogućnost da apsolutno iznese ideje koje ga provociraju i o kojima želi da piše.
Otpor društvu, otpor sebi, otpor nametnutim kanonima koje kolektiv postavlja kao imperativ, sve to kreira poligone na kojima Stefan smješta radnju svojih djela i svijet koji pokreće. U njegovom nagrađenom romanu “Ministar“ taj poligon je naša kultura kroz vizuru jednog državnog funkcionera, od protokolarnog življenja do margina kulturnog ambijenta, okolnosti i sjećanja koja se hijerarhijski slažu.
“Uvijek krećem od prostora. Kad imam ideju o čemu bih pisao prvo razmišljam u koji ambijet i u koji prostor je smjestiti. Uvijek krećem od toga da li da pišem o ekstremnim ponašanjima u običnim situacijama ili o običnim ponašanjima u ekstremnim situacijama.“ kaže Stefan.
U nagrađenoj knjizi prepliću se oba ambijenta. Prva slika, koja nije ni napisana jeste trenutak kada Ministar nesrećnim slučajem ubija umjetnicu tokom performansa i to je ekstrem koji predstavlja pogonsko gorivo koje cijeli roman gura naprijed. U devet dana koji Ministra vode od situacije koja se smiruje spolja a radikalizuje u njemu i tu i završava. Bošković je pristalica jasnog narativa iza kojeg se ne kriju nikakve metafore. Ono što piše to i jeste, a metaforička značenja koja čitaoci nalaze njihov su doživljaj.
Zato i ne čudi činjenica što su članovi žirija za književnu nagradu Evropske unije prepoznali i shvatili narativ kojim se Bošković obraća čitaocu. Kaže da je nagrada za njega veliko priznanje koje otvara prostor jednom velikom i potpuno drugačijem tržištu.
“Ja dolazim iz potpuno različitog ambijenta a moje knjige su dobrim dijelom pisane u slengu i žargonu i normalno je da je jezik i način razmišljanja koji jezikom pokušavate da uspostavite, nekom tamo potpuno egzotičan i apstraktan. Zato mi je drago što ga je neko razumio i otvorio mi vrata, mimo ustaljenih balkanskih koncepcija u kojima su teme uvijek mračne i ratne. Drago mi je što sam uspio da dokažem da nije samo tako i da postoji i književnost koja živi mimo ustaljenih pravila.“ kaže Bošković.
I sama nagrađena knjiga jeste u suštini borba Ministra sa ustaljenim zadatostima, kroz nametnute tradicionalne identitete i kroz one političke. Zbog toga je njegov Ministar tragičan, zbog nemogućnosti da se izbori sa nametnutim. Bošković je uspio i zato je nagrađen.