Prvi je vikend od kada su ukinute gotovo sve preventivne mjere vezane za korona virus. Možete poći u omiljeni kafić, otputovati na more ili prošetati parkom. Jovana i Irena* odlučile su da ostanu kući. Danas pažljivije prate vijesti, žele da znaju šta se u Crnoj Gori i regionu dešava povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije (IDAHOT).
„Toliko je dovoljno. Prestale smo specijalno da obilježavamo dane koji se tiču LGBT zajednice. Zar više ima smisla govoriti o našem položaju, kada se suštinski ništa ne mijenja?“, pita se Jovana u razgovoru za EU info centar.
Sa druge strane, nisu prestale da slave ljubav i zato sa nama dijele svoju romantičnu priču. Jovana i Irena upoznale su se prije 7 godina. Kažu da je to bila ljubav na prvi pogled.
„Život piše romane, i kada se najmanje nadate, niotkuda, neočekivano – obasja vas sunce života. Svoju djevojku upoznala sam u njenom rodnom gradu. U gej friendly lokalu su nam se pogledi sreli i to je bilo to. Počele smo vezu na daljinu i poslije godinu donijele odluku da živimo zajedno i da se ona preseli u Podgoricu“, priča Jovana.
Njihovu ljubav pratili su izazovi i prepreke. Ne emotivne, već administrativne prirode.
„Izazov sa kojim se sve češće susrećemo je birokratija, papirologija… Sistem nas ne prepoznaje. Nalazimo načine, snalazimo se, ali to umara i remeti ljepotu življenja. A to ne želimo“, kaže Jovanina djevojka Irena.
Upravo te prepke trebalo je da riješi Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola. Prva verzija zakona, na osnovu kojeg je radna grupa kasnije napravila nacrt, napisana je u okviru EU projekta „Doprinos unapređenju kvaliteta života LGBT osoba u Crnoj Gori“ 2016-2017. godine. Zakon predviđa da LGBT osobe mogu da sklapaju istopolnu zajednicu, nasleđuju jedni druge, imaju zajedničku imovinu, pravo na penziono i socijalno osiguranje, posjete u bolnicama, da se zajedno brinu o djeci, ali i obavezu da se staraju o djetetu svog partnera, ako nema bližeg srodnika. Predlogom zakona je bilo predviđeno i da se partneru gej osobe koja ima dijete, daje pravo da u hitnim slučajevima, kada djetetu prijeti neposredna opasnost, donese odluku.
Sve to je, međutim, još na čekanju. Zakon se prošle godine našao na plenumu, ali nije dobio potrebnu većinu. Ove godine trebalo je da se uvrsti na skupštinski dnevni red, ali je korona promijenila sve, pa i odložila potencijalno usvajanje zakona. Naše sagovornice kažu da bi im usvajanje ovog zakona značajno olakšalo život.
„Nije prijatno kada vas ne puste u bolničku posjetu, jer „drugarica“ nema pravo na posjetu. Nije prijatno kada sa 30 godina pišeš testament, jer nemaš drugo rješenje“, prenosi Jovana svoje iskustvo, jer njena zajednica sa drugom djevojkom nije zakonski priznata.
„Zakon nije usvojen zbog homofobije i političkih prilika u Crnoj Gori“
Danijel Kalezić iz NVO „Queer Montenegro“, koja je bila uključena u pripremu nacrta zkona, kaže u razgovoru sa nama da je su glavni razlozi neusvajanja Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola homofobija i ukupne političke prilike u Crnoj Gori.
„Kako sve informacije idu u prilog tome da će Crna Gora uskoro biti “COVID-19 free zona” za očekivati je da će glasanje uskoro uslijediti i da će zakon biti usvojen. Ako se to ne dogodi, mi ćemo ponovo izvjesno biti žrtve političkih kalkulacija, a Crna Gora, nažalost, daleko od zemlje u kojoj se ljudska prava i vladavina prava poštuju, te samim tim i daleko od onog cilja kojem se deklarativno teži, a to su evropske integracije i društvo koje njeguje evropske vrijednosti“, kategoričan je Danijel.
Šefica sektora za evropske integracije, politička pitanja, medije i informisanje u Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori Plamena Halačeva ističe kako je previše često potreban poseban dan, poput Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije, da bi se sjetili kako ne uživamo svi ista prava koja mnogi od nas uzimaju zdravo za gotovo.
„To jednostavno nije u redu. Posljednjih nekoliko mjeseci vidjeli smo koliko je važno da brinemo jedni o drugima. Više nego ikad, ne smijemo zaboraviti da je borba za prava jedne osobe, borba za svačija prava“, navela je Halačeva.
Do tada, Jovana i Irena maštaju o svom posebnom danu, kada će imati zakonsko pravo da jedna drugoj kažu – da.
„Taj dan će za nas biti poseban. Poslije formalnog dijela sa matičarem, otišle bi kući – našoj kući. Sa osjećanjem olakšanja, da sa mnogo manje koraka planiramo budućnost! Nakon par sati uživanja i rasterećene otišle bi u neki klub, gdje bi nas čekali porodica i prijatelji, gdje bi nas čekalo nekoliko naših omiljenih DJ-eva i žurka bi trajala dugo, možda i danima“, prenose nam svoja maštanja dvije zaljubljene djevojke.
Međunarodni dan borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije obilježava se 17. maja, u čast sjećanja na odluku Svjetske zdravstvene organizacije, koja je na taj dan 1990. homoseksualnost uklonila iz Međunarodne klasifikacije bolesti. Ovaj dan se obilježava svake godine kako bi se podigla svijest o LGBT pravima i skrenula pažnja na njihovo kršenje širom svijeta.
*prava imena sagovornica poznata EU info centru