Do pada Berlinskog zida 9. novembra 1989. godine došlo je sasvim slučajno. Njemačko Ministarstvo propagande je greškom, prije vremena, objavilo odluku da građani Istočne Njemačke konačno mogu da traže vize kako bi posjetili „zapad“. Hiljade ljudi istog trenutka je pohrlilo na granice, a nespremna policija je odlučila da, umjesto primjene sile, podigne rampe. Rušenje zida je počelo tog dana, a značaj ovog događaja osjeća se i danas.
To su potvrdili i ambasadori Njemačke, Poljske, Mađarske, Rusije i SAD na panelu „30 godina od pada Berlinskog zida“, koji je u EU info centru organizovala Ambasada Republike Njemačke u saradnji sa Crnogorskom panevropskom unijom.
Ambasador Poljske Artur Dmohovski je kazao da je 1989. bila godina kada se Evropa ponovo rodila, jer nije donijela promjene samo Njemačkoj već i Poljskoj, i cijelom kontinentu.
„Pad Berlinskog zida je simbol istorijskih promjena. Bilo je to spektakularno, simbol svih promjena od sjevera ka jugu Evrope. Za moju generaciju 1989. godina ostaje najvažniji istorijski događaj koji smo doživjeli. U našim sjećanjima i dalje živi. Mi zapravo dijelimo svoje živote prije ’89. i poslije. I možda ja danas ne bih bio ovdje da se sve to nije dogodilo“, kazao je Dmohovski.
Ambasador Njemačke Robert Veber je ocijenio da je pad Berlinskog zida promijenio kurs istorije, ali i živote mnogih građana.
„Policija je bila iznenađena kada su građani stigli na granicu tog 9. novembra. Ljudi su bili nestrpljivi, ali situacija nije izmakla kontroli, nije bilo nasilja. Ljudi su plesali“, prisjeća se njemački ambasador koji je u tom trenutku spremao posljednje ispite na fakultetu. „Stalno sam bio rastrzan između knjige i televizora. Uživo smo pratili situaciju. Bila je to kombinacija ličnog osjećaja sreće i nevjerovatne činjenice da prisustvujete istorijskom događaju, ne znajući tada koliko velikom“.
Ambasador Rusije u Crnoj Gori Vladislav Maslenikov je kazao da je pad Berlinskog zida jedan od ključnih događaja u istoriji evropskog kontinenta, koji ipak nije opravdao sva očekivanja.
“Rušenje zida je bio emotivni događaj povezan sa velikim promjenama koje su se desile u Evropi krajem 80-tih i 90-tih godina. Ove promjene napravile su osnovu za mnoga očekivanja među ljudima u smislu stvaranja nove, mirne, prosperitetne Evrope bez linija koje bi je dijelile. Gledajući iz današnje perspektive, mogu reći da se, nažalost, nisu sva ova očekivanja ostvarila”, kazao je Maslenikov.
Rušenju zida prethodio je “Panevropski piknik” na granici Austrije i Mađarske, zahvaljujući kojem je nekoliko hiljada građana Istočne Njemačke prebjeglo u Zapadnu Evropu. Ambasador Mađarske Jožef Neđeši je istakao da je ovaj događaj ubrzao pad Berlisnkog zida i demokratsku transformaciju Istočne Evrope.
„Svi su počeli da prelaze granicu ka Austriji, ta slika se prosto ureže u sjećanje. Zato je i rečeno – prvu ciglu iz Berlinskog zida izbila je Mađarska“, rekao je Neđeši.
Ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke priznaje da sama nije bila svjesna šta znači podjela koju je do tada predstavljao Berlinski zid, iako je kao djevojčica nekoliko godina živjela u Njemačkoj, a kasnije je posjetila kao studentkinja.
„Međutim, sjećam se da su Amerikanci potpuno poludjeli kada je Berlinski zid pao. Osjetili su koliko je važno za ljude to osvajanje slobode. To se, sjećam se, slavilo“, kazala je Rajzing Rajnke.
Ambasadorka Francuske Kristin Tudik podsjetila je da su se mladi Francuzi, proslavljajući pad Berlinskog zida, okupili na trgu Bastilja.
“Moja generacija je tada shvatila da je stari svijet ostao iza nas”, kazala je Tudik.
Ona se prisjetila i koliko je izvještavanje o padu Berlinskog zida bilo revolucionarno.
„Pad Berlinskog zida je prikazivan na televiziji u kontinuitetu. To je ranije bilo nezamislivo. Danas se to podrazumijeva, i svi smo navikli da se događaji prenose uživo, ali to ranije nije bila praksa. Tako da je pad Berlinskog zida doveo i do suštinskih promjena u načinu izvještavanja“.
Gradnja Berlinskog zida počela je 1961. godine, kako bi spriječio odliv stanovnika Istočnog Berlina u zapadni dio grada. Vremenom je dostigao dužinu od 155 kilometara. Punih 28 godina predstavljao je simbol Hladnog rata i Gvozdene zavjese.