”Pogledajte galeriju mojih radova, to sam ja,” ovako počinje naš razgovor sa fotografom Balšom Rakočevićem.
Radnik televizije u službi fotografije. Talentovan, odgovoran i tačan. Dobar kolega i drug. Uvijek raspoložen za šalu.
Balša je sa devetnaest godina počeo raditi kao snimatelj, paralelno upisao Fakultet dramskih umjetnosti i prijavio se na kurs fotografije. Nekako su se sve te umjetničke kockice sklopile i počelo je njegovo putovanje koje i dalje traje.
”Nije bilo lako nabaviti digitalnu foto opremu prije nekih 18 godina, kao što nije ni sada, što zbog visoke cijene, što zbog ponude. Zato sam zajedno sa par kolega, entuzijasta, nekih dvije-tri godine proveo teorijski učeći sve o fotografiji, analizirali smo svaki rad velikih svjetskih fotografa, sve dok finansijski nijesmo bili spremni da kupimo svoje aparate”, prisjeća se Balša.
Njegova najveća podrška su porodica i prijatelji.
”Majka, koja je na svaku pomisao podizanja kredita i kupovinu foto opreme davala pozitivno mišljene. Supruga, koja je, kao neko iz tehničke struke, kreirala web stranicu u cilju online predstavljanja mene i mojih radova sve do momenta kada su društvene mreže preuzele moć u prezentaciji, svega. Prijatelji koji uvjek daju podstrek svojom reakcijom na neke nove fotografije”, rekao je Balša.
Najviše je ponosan na nekoliko fotografija, za koje smatra da će nadživjeti vrijeme. Ponosan je i kada nekim malim dijelom zainteresuje nekog za fotografiju.
Kako je kazao nije bitno imati najskuplju i najsavremeniju tehniku, bitno je da se savladaju pravila i da se fotografiji, kada se god može, pristupi sa aspekta umjetnosti.
Njegov je manir da, kroz fotografiju, ispriča priču i da ostane upamćena.
Donosimo njegove istinite priče iza objektiva.
Naziv: Kiša kao spas
Podgorica, 2012. godine
Fotografija je nastala nakon velikog požara koji je zadesio romsko naselje na Koniku, prigradskom naselju Podgorice. Požar se gasio, a kiša je došla kao spas. Djevojčice godinama i bojama svoje odjeće, predstavljaju nadu za nešto novo, za budućnost koja je pred njima.
Fotografija „Kiša kao spas“ dobila je nagradu publike na konkursu agencije Beta.
Naziv: Osmijeh
Podgorica, 2009. godine
Fotografija dva druga sa osmjehom, iz neobične perspektive-donjeg rakursa, prikazuje da i u nekim teškim razdobljima moramo sačuvati vedrinu i optimizam. I ljubav.
Naziv: Otisak
Podgorica, Vrela Ribnička
Nastala u romskom naselju. Privukla je pažnju kao dječiji kreativni izraz koji je stajao hrabro na jednoj limenoj fasadi kao najljepse djelo apstraktne umjetnosti.
Naziv: Budućnost
Konik, 2017. godine
Fotografija snimljena u okviru projekta RHP za rješavanje stambenog pitanja izbjeglih i raseljenih iz regiona koju podržava međunarodna zajednica, a Evropska unija je najveći donator. Vidimo čovjeka koji gleda u jedan ljepši prostor za život dostojan čovjeka.
Naziv: Djevojčica u crvenom
Podgorica, 2009. godine
Snimljeno na lokaciji romskog naselja, zabilježen predah u veseloj dječijoj igri po jako hladnom vremenu.
Naziv: Ringišpil
Konik Podgorica, 2017. godine
Fotografija je zabilježena nakon što je kiša malo „pokvarila“ ambijent za igru, u novom stambenom kompleksu.
Naziv: Zajedno smo jači
Podgorica, 2019. godine
Fotografija sa dogadjaja dodjele stanova i sadnje stabala za uljepšavanje stambenog kompleksa. Djeca zadovoljna akcijom i novim izgledom njihove teritorije za igru.
Naziv: Jutro
Konik, Podgorica 2017. godine
Kadar starog naselja, i nekadašnji životni uslovi.
Naziv: Igre bez granica
Podgorica, 2022. godine
Dječije igre povodom Dana Roma. Inkluzija i timska borba za bolje upoznavanje i međusobu komunikaciju i druženje.
Naziv: Reperi
Berane, 2021. godine
Muzikom protiv predrasuda. Beranski reperski sastav Gianni x Eni , Erđan Beriša i Enis Zumberi sa pjesmom „Ko si da mi sudiš?“.
Naziv: Igra
Podgorica, 2011. godina
Igra mališana u romskom naselju.
Izložba fotografija ”Vidiš li me, čovječe?” održaće se u Evropskoj kući 6.aprila u 19h povodom proslave Međunarodnog dana Roma.