Duže od mjesec korona virus je pristupan u Evropi. Iako svakodnevno radimo na rješavanju krize na svim aspektima, poželjno je na kratko odstupiti i razmisliti – šta znači živjeti sa COVID-19 za naš svakodnevni život, za Evropu, za širi svijet i kako će to uticati na naše društvo.

Kao i mnogi drugi, i ja sam ove sedmice proveo zaključan unutra, kod kuće ili u napuštenim kancelarijama u Briselu, prelazeći sa jedne video konferencije ili telefonskog poziva na drugi. Oni su bolji od ničega, ali i frustrirajući – jer telefonski pozivi, pa čak i video konferencije, propuštaju ključni sastojak na osnovu kojeg diplomatija funkcioniše: ljudsku interakciju. Da biste zaključili dogovore, morate gledati ljude u oči, direktno se angažovati i negdje u ćošku tiho popričati. Multilateralna diplomatija, unutar EU i širom svijeta, teška je i u najboljim vremenima. Ovo je sada posebno naglašeno, jer je povjerenje – tu magiju i neophodan sastojak za kompromis – mnogo teže izgraditi preko video linije sa lošim zvukom. Sa druge strane, za neke sastanke video konferencije mogu biti dovoljno dobre. I sigurno štedimo puno vremena i novca.

Vrijeme ispitivanja

Nema smisla negirati, ovo je egzistencijalno i vrijeme ispitivanja za EU. Kao takvo, od vitalnog je značaja da Evropljani vide i osjete dodatnu vrijednost svoje unije. Znamo da to nije uvijek bilo tako i da bi se to dogodilo, evropske institucije moraju dotaći srca ljudi i njihov um. Predsjednica Ursula von der Lajen je to dobro uradila kada se ove nedjelje u Evropskom parlamentu izvinila u ime EU svima onima, uglavnom u Italiji i Španiji, koji su se osjećali napuštenim, u prenatrpanim bolnicama, bez dovoljno medicinske i zaštitne opreme, u kojima je broj mrtvih dostizao skoro 1 000 dnevno.

S obzirom na način na koji je EU postavljena, nije bilo iznenađujuće da su na samom početku krize prevladavale nacionalne odluke. Zdravlje je nacionalna odgovornost, a kapacitet za brzo i direktno djelovanje mnogo je veći na nacionalnom nivou nego na evropskom. Ali, za mnoge Evropljane to je ipak bilo razočaravajuće. Stekao se utisak da EU nije samo spora i podijeljena, već da nudi malo konkretne solidarnosti u trenutku kad je ljudima najviše potrebna. Ove percepcije mogu biti nepoštene ili nepotpune. Ali one su stvarne u svojim posljedicama. Neki od evropskih klevetnika, iznutra i spolja, skoncetrisani su samo na dinamiku tokom ove prve faze, a neki se ne ustručavaju da raspiruju plamen.

Interni odgovor EU

Vrlo brzo, započela je druga faza, sa zajedničkim odlukama o zadržavanju protoka robe preko granice i zajedničkom nabavkom medicinske opreme. Kada ljudi govore ili kritikuju „EU“, mora nam biti jasno na koga misle. Komisija je učinila sve što je moguće sa instrumentima koji su joj bili na raspolaganju, obustavljajući odmah primjenu pravila Pakta za stabilnost i rast i povećavajući mogućnosti država članica da koriste državnu pomoć. Evropska centralna banka je takođe reagovala veoma brzo, mnogo brže nego za vrijeme krize eura, obezbijedivši preko 750 milijardi eura za otplatu duga i usmjerivši svoje akvizicije tamo gdje su najpotrebnije. Komisija je takođe predložila da državama članicama ponudi 100 milijardi eura kredita, kako bi im pomogla u finansiranju programa zaštite poslova. Ovo još nije komplementarno osiguranje od nezaposlenosti na evropskom nivou, ali je važan korak kada rizikujemo masovnu nezaposlenost.

Ovih dana mnogi govore o potrebi za “Maršalovim planom”, kao izvorom inspiracije. Ali mi naravno znamo da nema Džordža Maršala koji dolazi s druge strane Atlantika. Pored toga, njegov plan je bio istorijski usmjeren na obnovu kontinenta uništenog ratom. Čak i ako neki porede pandemiju sa ratom, nema uništavanja fizičkog kapitala. Nakon zemljotresa, obnavljate infrastrukturu i proizvodni kapacitet. Ali ovdje to nije slučaj. Sada se moramo fokusirati na neposredne potrebe zdravstvenih sistema, pružiti prihode onima koji ne mogu raditi i produžiti garancije i odgoditi plaćanja firmama, kako bi se izbjegli bankroti.

Evropska investiciona banka (EIB) ponudiće 200 milijardi eura zajma, posebno malim i srednjim preduzećima. Pored toga, Evropski mehanizam za stabilnost (ESM) omogućiće kredite, sa kamatama koje su blizu nule i dugim uslovima otplate, za finansiranje troškova koji su direktno ili indirektno izazvani pandemijom, bez posebnih uslova. Pored toga, suočeni smo sa pitanjem osmišljavanja novih, dodatnih instrumenata. Srž stvari je kako Evropljani organizuju solidarnost među njima i koja su ograničenja ove solidarnosti. Ovdje je važno da ne govorimo samo o solidarnosti na makro i političkom nivou. Već da ističemo i konkretne slučajeve solidarnosti unutar EU: milioni maski su otišli ​​iz Francuske, Austrije, Češke i drugih u Italiju i Španiju. To je bilo mnogo više od onih koje su poslale Rusija ili Kina, iako je sva pomoć dobrodošla. Pacijenti iz jedne zemlje se liječe u bolnicama druge zemlje, uz ljekarske timove koji dolaze iz Rumunije i drugih mjesta. Dakle, ovo je panevropska kriza u načinu na koji je ljudi doživljavaju, takođe na društvenim medijima, dijeleći pozitivne priče. Pokazuje da evropska svijest postoji čak i ako moramo da izgradimo ovaj narativ i objasnimo više i bolje šta mi radimo.

Spoljni odgovor EU

Spolja, putem video konferencija s evropskim ministrima vanjskih poslova, obrane i razvoja, dogovorili smo zajedničke akcije na nekoliko kolosijeka: rad s državama članicama na najvećoj dosadašnjoj operaciji repatrijacije, povratak više od pola miliona Evropljana svojim domovima. Saglasili smo se da u potpunosti iskoristimo našu vojsku za borbu protiv virusa i njegovih posljedica i da se zajedno borimo protiv dezinformacija.

Glavni prioritet je bio razvoj zajedničkog evropskog pristupa pomoći ugroženim i najteže pogođenim, posebno u Africi, našem okruženju i drugdje. Iako su potrebe kod kuće ogromne, od vitalnog je značaja da pomognemo drugima. Ne samo iz solidarnosti, već i zbog toga što je naš interet da borba protiv COVID-19 bude uspješna širom sveta. Od virusa možemo biti sigurni samo ako su sigurni i naši susjedi.

Zbog toga smo preorijentisali sredstva iz budžeta EU, koji zajedno sa zajmovima EIB i EBRD iz država članica, čine paket od 20 milijardi eura u svrhu pomoći našim partnerima u rješavanju pandemije. Ovo nije svjež ili nov novac. Ali, to je način davanja prioriteta najhitnijim potrebama. I to smo uradili novim okvirom koristeći etiketu „Tim Evropa“, što znači da države članice i evropske institucije rade zajedno. Ovo će se koristiti u budućnosti.

Dublje posledice COVID-19

Donosioci odluka su se mučili u prvim nedjeljama krize. Pored kompleksne situacije, u kojoj je sve hitno i nesigurno, oni su morali da donose 100% odluka na osnovu 50% informacija. Ono što je pozitivno je to što vidimo da se nauka i stručnost poštuju, a da ljudi traže kvalitetno novinarstvo. Populisti i dalje žive u strahu i propagiraju svoje nacionalističke parole. Međutim, politike i saradnja zasnovane na činjenicama su najbolji način da ljudi budi zaštićeni.

Sa svakim danom koji prođe, znamo više o virusu i naš je odgovor sve bolji. Postoji ogroman gubitak života, ali mjere počinju da djeluju. Broj pacijenata u bolnicama i slučajevi za intenzivnu njegu opadaju. Polako, ali opadaju. Nakon faze hitnog i direktnog upravljanja krizom, sljedeće pitanje je kako možemo izaći iz blokade i započeti ekonomski oporavak. Put će biti dug i težak, ali imamo više znanja nego kada je počela kriza. I naredna faza treba koordinisan odgovor – u Evropi i širom sveta.

Borba protiv virusa korone izazvala je mnogo rasprava o različitim modelima u različitim zemljama i regionima. Dani Rodrik je napisao da kriza pojačava trendove tako što zemlje i regioni postaju „preuveličane verzije sebe“. Sigurno smo vidjeli mnoge koji projektuju sopstvene ideologije na krizu.

Najverovatnije, kriza ubrzava istoriju jačanjem postojećih trendova. To znači više geopolitičke konkurencije u cjelini i veće tenzije između SAD i Kine. To će zauzvrat uticati na to koliko će kooperativni i multilateralni odgovor biti moguć sa UN i G20 u njihovom srcu. U velikoj meri će na  Evropu i druge koji razmišljaju slično pasti teret da vode ovaj proces: da gura, miri i obezbjedi multilateralni odgovor koji je jako potreban. Mobilizacijom svih postojećih multilateralnih instrumenata, reformom onih kojima je to potrebno i spremnošću da izgradi nove i bolje.

Kako krećemo u sljedeću fazu, važno je postavljati dublja pitanja. Kakva će biti uloga države – intervencije i zaštite u oporavku nakon krize? Šta kriza znači za prethodni sistem ekonomske globalizacije? Kompletna „deglobalizacija“ djeluje malo verovatno, ali sigurno da nam treba veći naglasak na bezbijednost – i zdravlje je uključeno u tu kategoriju – što znači izgradnju rezervnih strateških materijala i stvaranje kraćih i različitih lanaca snabdevanja. Sve je to novi podsticaj da se ozbiljno shvati strateška autonomija Evrope.

Takođe, moramo duboko razmisliti o posljedicama za naše demokratske sisteme. Kriza bi se mogla iskoristiti za centralizaciju vlasti i slabljenje demokratske kontrole – i trebalo bi da se čuvamo od toga. Treba da nam je jasno da je najizdržljiviji oblik vlasti onaj sa „checks and balances“, u kojem se građani osnažuju, a ne naređuje im se. Biće to balansirani čin koji će nam osigurati da zaštitimo demokratske vrijednosti, prava i slobode pojedinca potrebnim mjerama za borbu protiv virusa. U tom je kontekstu ohrabrujuće vidjeti evropske naučnike koji sarađuju na tehnologiji praćenja koja je u skladu sa privatnošću.

Evropa je sada u potpunosti mobilizovana

Rješavanje krize izazvane koronom je maraton, a ne trka. Oni koji su ranije izgledali kao “pobjednici”, kasnije mogu izgubiti korake. I obrnuto. Nakon poteisgurnog starta, EU je sada u potpunosti aktivna na svim putevima. Potreba solidarnosti i zajedničkog djelovanja prepoznata je na cijelom kontinentu. A naši principijalni izbori za multilateralizam i partnerstvo pronalaze odjek širom svijeta.

Svijet poslije pandemije biće vjerovatno fragmentiran. Uz mnoge prijetnje koje će i dalje biti tu. Moj drugi mjesec života u vrijeme korone posvetiću rješavanju ovih problema, nadam se uz upotrebu dobre-stare iskusne diplomatije.

Blog visokog predstavnika EU Žozepa Borrela