Povodom obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja nevladine organizacije Akcija za ljudska prava (HRA) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje (ANIMA), u saradnji sa Mental Disability Advocacy Center (MDAC) iz Budimpešte, su u EU Info centru predstavile rezultate istraživanja javnog mnjenja o opštoj percepciji problema mentalnog zdravlja i distanci koju društvo pravi u odnosu na osobe sa mentalnim oboljenjima. Istraživanje je sprovedeno u okviru projekta „Van izolacije – ostvarivanje prava pacijenata sa mentalnim oboljenjima“koji je podržala Evropska unija posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.
Istraživanje ukazuje na veliki stepen neinformisanosti, tabuiziranost ove teme i predrasude. Neodlučnost u odgovorima ukazuje na težnju da se daju poželjni odgovori, što je najverovatnije posljedica straha i neznanja koji se odnose na ovu temu. Tendencija stigmatizacije i potreba za udaljavanjem, preovlađivanje stereotipa i retrogradnih stavova su samo neki od nalaza istraživanja. I u apsolutnom smislu i u poređenju sa BiH situacija je zabrinjavajuća, predrasude i retrogradni stavovi su izraženiji u Crnoj Gori nego npr. u Bosni i Hercegovini, gdje je isto istraživanje sprovedeno (npr. da je najbolje izbeći nekog s mentalnim oboljenjem u BiH misli 32%, a u CG dvostruko više 64%). Posebno zabrinjavaju izraženo negativni stavovi mladih.”, istakao je Radoje Cerović psiholog.
U istraživanju ne postoji značajna razlika u stavovima između muškaraca i žena. “Postoji tendencija da su žene blagonaklonije i više tolerantne prema mentalno oboljelima, ali to se sad nije pokazalo. Pokazalo se da je negativniji stav zajednice prema ženama koje su mentalno oboljele nego prema muškarcima. Naglašavam odgovornost državnih institucija, prije svega ministarstva zdravlja, koje sve ove godine nije preduzelo korake da smanji stigmatizaciju, diskriminaciju pacijenata s mentalnim oboljenjem uprkos jasnom prepoznavanju tog problema u Strategiji unapređenja mentalnog zdravlja 2004. godine. A u suštini, ministarstvo zdravlja i obrazovanja projektuju neznanje i nesenzitivnost izbjegavajući odgovornost.”, naglasila je Ljupka Kovačević koordinatorka Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA.
Ono što najčešće sprečava liječenje i ostvarivanje ostalih ljudskih prava su neznanje i diskriminacija. Mora se uraditi mnogo više na osvješćivanju ljudi kako bi mogli da pomognu sebi i onima oko sebe.
”Zabrinjavajuće je da postoje gotovo dvije trećine stanovnika Crne Gore koji žive u ozbiljnom neznanju, ne raspolažu osnovnim činjenicama o mentalnim bolestima. Jedna trećina je ubijeđena u pogrešne stavove, a druga trećina ne zna – nema stav. Tako, jedna stamena trećina stanovnika smatra da je mentalno oboljela osoba najčešće opasna za ljude oko sebe, da osoba koja se oporavila od mentalnog oboljenja nije sposobna da se vrati na posao, da osobi s istorijom mentalnog oboljenja treba zabraniti da obavlja javnu funkciju, do toga da je jedan od glavnih uzroka mentalnih poremećaja nedostatak samodiscipline i snage volje, dakle da je osoba kriva što je bolesna.” objasnila zaključila je Tea Gorjanc-Prelević, izvršna direktorica HRA.
