objavljeno

Prijateljski pristup djeci u bolnici

Podgorica, 19. februar 2018. – Hospitalizacija je traumatsko iskustvo i za dijete i za porodicu. Postoje načini da se hospitalizacija olakša kako djeci, tako i roditeljima, i zdravstveni radnici mogu imati zapaženu ulogu u tome – poruka je sa okruglog stola „Izazovi u zdravstvenoj zaštiti dugoročno hospitalizovane djece u kontekstu psihosocijalne pomoći i podrške u procesu liječenja i ozdravljenja” koji je organizovala NVO Fenix Crna Gora u okviru HealthUp projekta u EU info centru.

U jednoj rečenici bi mogao stati cilj angažmana nevladinih organizacija koje se bave problemom tretmana hospitalizovane djece:  “Imamo obavezu prema budućnosti da ne povrjeđujemo srca i dušu djece dok liječimo njihove bolesti i popravljamo njihove polomljene kosti”. Njega usmjerena djecom i porodicom jedan je od načina kojim bi se mogla smanjiti potencijalna psihološka šteta koju može izazvati boravak u bolnici.

“Šta je njega usmjerena djecom i porodicom? Redefinisanje odnosa u zdravstvenoj zaštiti. Akcenat je na zajedničkom radu sa pacijentom i porodicom svih uzrasta, na svim nivoima zaštite i u svim zdravstvenim institucijama,” objasnila je Dijana Stojanović, predsjednica NVO Fenix Crna Gora

Oni koji su imali iskustvo u liječenju djeteta od najtežih bolesti znaju da je porodica veoma važna za zdravlje i blagostanje pacijenta kao i da može postati ključni saveznik u kvalitetu i bezbjednosti unutar zdravstvenog sistema. Zdravstevna zaštita koja je u skladu sa principima njege usmjerene djecom i porodicom podrazumijeva: zaštitu dječijih prava ,zadovoljenje psiholoških, socijalnih i razvojnih potreba djece tokom boravka u bolnici.

Iz Feniksa objašnjavaju da njega usmjerena djecom i porodicom vodi ka skraćenju dužine hospitalizacije.

„ I to zahvaljujući: bržem oporavku, manjem broju komplikacija, manjoj upotrebi ljekova za ublažavanje bolova, poboljšanoj i efikasnoj komunikaciji između zdravstvenih radnika, između zdravstvenih radnika i djece i zdravstvenih radnika i porodice“, objasnili su iz Feniksa.

Bol tokom terapije itekako postoji i to prilikom primjena različitih vidova injekcija, punkcija telesnih duplji, ispiranja rana antiseptičkim rastvorima, ušivanja rane…

„U našoj sredini se većina nabrojanih medicinskih procedura još  ne sprovode u analgosedaciji ili anesteziji,“ kaže Stojanović.

Predstavnici roditelja koji su prošli kroz tretman liječenja teških bolseti kod djece istekli su kako zdravstveni sistem u Crnoj Gori, ali i u regionu, treba da bude humaniji prema oboljeloj djeci, kao i prema roditeljima i cijeloj porodici, te da liječenje u svojoj državi ima mnogo prednosti.