U Plužinama, u neposrednoj blizini Pivskog manastira je neobično tiho. Tišinu remeti jedino pčelinji bruj. Tu, u ovoj prirodnoj oazi, nalazi se pčelinjak Željka Mitrića.
“Tradicija…”, ovako počinje naš razgovor sa pčelarom Željkom.
On je, kako je kazao, pčelarstvo naslijedio.
“Pčelarstvom se bavio i moj đed i moj otac. Tako se i rodila ta ljubav prema pčelama”, objašnjava nam Željko.
Prve košnice je nabavio prije četrdesetak godina, naselio ih pčelama i počeo se baviti pčelarstvom.
U početku bilo je dosta teško. Dosta odricanja, uspona i padova. Sve je to trebalo prebroditi da bi se došlo do ovoga što danas posjedujem ─ prisjeća se ovaj vrijedni pčelar.
Zahvaljujući podršci Evropske unije, kroz Ipard program, danas Željko posjeduje dva kontejnera za prevoz košnica, objekat i savremenu opremu za obradu meda.
U potrazi za dobrom „pašom“, svoje košnice seli u razne krajeve Crne Gore, pa su u ponudi i različite vrste meda.
“Pčele idu na zimovanje na primorje, a na pašu idu na planinu. Tako da se to sa kontejnerima mnogo lakše obavlja. Imamo primorski med koji pčele sad ovih dana prikupljaju. U jesen imamo jedan interesantan med koji je karakterističan za područje Luštice gdje pčele zimi borave. To je med od maginja koji je izuzetno kvalitetan i tražen. Imamo i livadski med koji pčele sakupljaju u toku ljeta ovdje i na planini” ─ objašnjava Mitrić.
Oko stotinjak košnica daje od tone pa do dvije tone meda.
Kako ističe Željko “sve zavisi od godine”.
Baveći se pčelarstvom već dugi niz godina Željko uspješno čuva porodičnu tradiciju.
Kako tradicija nalaže, ljubav prema pčelarstvu ostavlja djeci u nasljeđe. Za sada je mlađi sin uključen i dosta pomaže, ali za očekivati je da se ljubav prema pčelama probudi malo kasnije. Kako je to kod Mitrića i ranije bivalo.
